Rzmišljanje sa moje tačke gledišta :)

O čemu ternutno da razmišljam i o čemu da brinem,nekada pitam sama sebe.Pitanje je da li sam više uzbuđena,zbog nadolazeće ekskurzije, da li sam prestrašena zbog tog prijemnog ispita tzv. "eksterne mature" ili me više brine to što nam je matura uskoro,a haljine nemam...

O svemu tome razmišljam. Doista često,ali zaista ne znam na šta se više fokusirati. Vrijeme (kao što već i sami znate) brzo prolazi,a ja svoje posljednje dane školovanja u osnovnoj školi ne želim protraćiti na brigu. A i u isto vrijeme zamišljam sebe negdje u budućnosti... "Oči pune suza jer nisam uspjela upisati željenu školu.Topli zagrljaji moje mame i plačinke "da se oraspoložim"". Sve je to život,kažem sebi. Ali zašto pustiti suze u svoj život,kada mogu zaista dobro da se spremim za prijemni ispit. Zašto se ne bih sada potrudila da stignem uraditi sve što će me kasnije usrećiti i razriješiti većih briga i suza.

Smatram da je sada moje vrijeme.Da ustanem i da osjetim čvrsto tlo pod svojim nogama. Još nije kasno (govorim sama sebi),a uz to imam veliku podršku od samih nastavnika u školi i roditelja. Želim da stignem da uradim sve ono što želim,da se ne bih kasnije kajala.

Zbog toga i vi. Čak i kada vam nestane nade, samo zapamtite: "Vi možete sve"! Ne odustajte od svoje budućnosti,i od svojih snova. Mislite li da kada odrastete,da ćete biti ponosni na sebe, što niste pratili svoje snove?..Možda čak i budete sretni...Ali zar se nećete uvijek pitati šta bi bilo da ste ih zaista pratili?

Velika hvala na čitanju. Šaljem tople zagrljaje i poljupce do sljedećeg posta!